Izgradnja Mirogoja, središnjeg i najvećeg zagrebačkog groblja, smještenog na brdovitom sjeveru grada, počela je u drugoj polovini 19. stoljeća iz prijeke potrebe. No od prvog trenutka on nije samo posljednje počivalište za građane svih vjeroispovijesti, nego i iznimno arhitektonsko postignuće. Smatra se vrhuncem opusa arhitekta Hermana Bolléa, koji je zdanje zamislio u elegantnom historicističkom stilu, a zaštitni znak su mu monumentalne arkade, paviljoni i kupole. Šetnja Mirogojem na neki je način i šetnja hrvatskom poviješću zbog velikog broja velikana i uglednika koji su ovdje pokopani. Također, Mirogoj je i mjesto od neprocjenjive vrijednosti za povijest hrvatske umjetnosti, jer su brojne skulpture i nadgrobni spomenici djela nekih od najvećih hrvatskih kipara. Golemi kompleks uz svoju osnovnu svrhu ujedno je i park, i galerija na otvorenom, i skladna urbanistička cjelina s vizijom. Ovamo živi ne dolaze samo zbog mrtvih, nego i da se dive svevremenskoj ljepoti i miru Mirogoja.