Mjeseci listopad i studeni vrijeme su kad Zagrepčani tradicionalno pohode gradska groblja i odaju počast pokojnicima. Vrhunac nastupa na blagdan Svih svetih odnosno Sisvete, prvog studenog. Posjet grobljima, pogotovo Mirogoju i obližnjem Gaju urni nekoliko dana nakon blagdana, kad je sve još prepuno raznobojnog cvijeća i nadgrobnih lampiona, ali već i pomalo opustjelo, prizor je za pamćenje. Također, jesen je i pravo doba da se podsjetimo kako su gradska groblja iznimna mjesta, vrijedna obilaska i divljenja čak i bez konkretnog povoda.

Tek krajem 19. stoljeća manja groblja razasuta širom Zagreba zamijenilo je veliko i novo, središnje groblje Mirogoj. Jedan od najvećih spomenika zagrebačke arhitekture, a danas nezaobilazna atrakcija, životno je djelo Hermana Bolléa. Mnogi grobovi rad su najvećih hrvatskih kipara, a veličanstvene arkade posljednje su počivalište brojnih hrvatskih velikana. Koga zanima, na Mirogoju može naučiti mnogo o hrvatskoj kulturi i povijesti. Uz to, Bollé je osmislio i katoličku crkvu Krista Kralja te pravoslavnu kapelu sv. Petra i Pavla, jer Mirogoj je otpočetka bio mjesto na kojem su ravnopravno zastupljene sve vjeroispovijesti. Osim što predstavlja vrhunsko graditeljsko umijeće, kompleks groblja je i impresivna hortikulturna cjelina, pa ga možemo promatrati i kao prekrasan, nenametljivo profinjen park. Šetnja ovim spokojnim okruženjem smirujuće je iskustvo, a svaki posjet otkriva neki novi detalj.

S vremenom su izgrađena ili su se proširila i druga mjesta za ukope, od kojih je najveće groblje Miroševac, a tu su i Markovo polje u Sesvetama te još dvadesetak manjih, lokalnih groblja. Većina njih ima dugu povijest i izvorno su smještena uz crkvu, još dok su mjesta u kojima se nalaze bila tek ruralna prigradska naselja. Uz Mirogoj se nalazi Krematorij s Gajem urni, otvoren 1985., prvi i zasad jedini takav objekt u Hrvatskoj. U njegovu je središtu golemi Kenotaf s vječnim plamenom, spomen-obilježje neidentificiranim žrtvama Domovinskog rata. Dojmljiva je i moderna skulptura na temu prolaznosti života na polju za prosipavanje pepela zvanom Sunčana poljana.

Od ostalih, danas nefunkcionalnih posljednjih počivališta zanimljivih za obilazak izdvaja se Jurjevsko groblje, istovremeno romantičan i jezovit kutak na Gornjem gradu. Zaboravljeno i uspavano, nekoć je bilo najveće groblje u gradu. Spominje se još u 17. stoljeću, a iako je na početku služilo za ukop siromaha, poslije su ovdje privremeno počivale i neke povijesno važne osobe, kao što su Ljudevit Gaj ili srpanjske žrtve. Danas je to osamljen perivoj u kojem tek ostaci starinskih nadgrobnih spomenika podsjećaju na nekadašnju ulogu. Neobičnu prošlost ima i zapušteno groblje u Donjem Vrapču, skrovit park okružen obiteljskim kućama i stambenim zgradama. O prvim pokojnicima ne postoji trag, jer je groblje otvoreno početkom 20. stoljeća za pacijente Psihijatrijske bolnice Vrapče bez ikoga svoga. S vremenom su tu pokapani i djelatnici bolnice, pa i okolno stanovništvo. Prepušteni zaboravu, većinom uništeni natpisi i spomenici takozvanog Ludničkog groblja ne otkrivaju mnogo, ali svakako mogu zagolicati maštu prolaznika.