Slastice – Slatki život Zagreba
Zagrepčanima su slastice oduvijek važne i posvećuju im mnogo vremena. Dovoljno je samo prolistati stare zagrebačke kuharice, prepune konditorskih divota. Mnogo je deserata iz domaće ponude nasljeđe nekadašnjih austrougarskih vremena, pa imamo svoje varijacije na slatke teme prisutne po cijeloj Srednjoj Europi. Razne verzije palačinki, štrudli, pita i knedli najprisutniji su i najjednostavniji deserti, no ima tu i složenijih kreacija, poput bogatih čokoladnih Jelačić ploški, našeg mogućeg odgovora na bečku Sacher tortu. Zagreb je prigrlio i tradicionalne kremšnite, specijalitet obližnjeg gradića Samobora, ali u svojoj verziji dodao je tučeno vrhnje i čokoladnu glazuru. Po uzoru na Beč, prve slastičarnice otvaraju se već početkom 19. stoljeća, a ocem modernog slastičarstva smatra se Alois Schönoa, istodobno i otac najzagrebačkijeg od svih naših književnika, Augusta Šenoe.
I slastičarstvo je išlo ukorak s vremenom pa danas na izbor imamo i starinske slastičarnice s klasičnim asortimanom i moderne slastičarske manufakture s vlastitim autorskim rukopisom. Koji god žanr preferirali, glas o dobrom kolaču daleko se širi pa najuspješniji slastičari imaju vjernu sljedbu. Izmjena godišnjih doba u Zagrebu se ogleda i u vitrinama slastičarnica, pa tako sladokusci na jesen navale na deserte na bazi kestena; zima je rezervirana za teže slastice, najčešće od čokolade i orašastih plodova; dok se u proljeće i ljeto jedu laganiji deserti s jagodama i ostalim bobičastim voćem, kao što je torta ledeni vjetar. I sladoled je itekako na cijeni, a blizina Italije primjećuje se u ozbiljnosti kojom se pristupa ovom sezonskom desertu. Kreativno čokolatijerstvo nova je niša, zasad još uska, ali uzbudljiva i već ovjenčana međunarodnim nagradama. Nije baš slučajno da Zagreb odnedavno ima i Muzej čokolade.