Jesen se u Zagreb uvijek ušulja polako, nježno i elegantno, a prve promjene primijete se u krošnjama gradskih stabala – jarko ljetno zelenilo odjednom prijeđe u zavodljivu paletu jesenskih nijansi. Bogatstvo boja, mirisa i okusa prisutno je i na zagrebačkim tržnicama, a to znači da će i za stolom situacija biti šarolika i zanimljiva. Iako priroda polako privodi svoj godišnji ciklus kraju, jesen raznovrsnošću svoje ponude nimalo ne zaostaje za proljećem i ljetom. I restorani po Zagrebu kao i ruralna domaćinstva u okolici iskoristit će ugodni prijelaz iz ljeta u zimu za predstavljanje sezonskih poslastica, od tradicionalnih favorita do modernih izvedenica. Doba je žetve, berbe, pripremanja zimnice, ali i uživanja u plodovima koji su nam nadohvat ruke.

Sezona je buče i bundeve, a iako će mnogi pomisliti da je to isto, na tržnici je razlika jasna. Velike duguljaste zelene buče naribaju se i koriste za bučnicu, omiljenu slanu štrudlu, ili za gusto varivo, s rajčicom ili vrhnjem. Od okrugle narančaste bundeve pripremaju se kremaste juhe ili se jednostavno zapeče u pećnici. Bučijada u Ivanić-Gradu popularan je sezonski festival koji predstavlja cijeli niz specijaliteta od ove namirnice, s naglaskom na bučino ulje. A ono je nezaobilazno u salati od graha, pogotovo mladog, koji je na vrhuncu upravo u ranu jesen. Još se dobro drže rajčice, paprike, tikvice i patlidžani, pa će u raznim kombinacijama ukuhani na gusto poslužiti kao bogat prilog ili fini čušpajz. Jer jesen ipak traži malo konkretniju i topliju hranu nakon laganog i osvježavajućeg ljetnog jelovnika. Najromantičnije mjesto u ovo doba godine zasigurno su šume, koje nas pozivaju na branje gljiva. Gljivarstvo je popularan hobi, što se vidi i po brojnim gljivarijadama koje se održavaju gdje god ima dobrog materijala. Najčešći su vrganji, lisičarke, trubače, koji se pripremaju na mnoštvo načina, a zagorska juha sa svježim šumskim gljivama i u Zagrebu je rado viđeno jelo.

Jedan od glavnih događaja u ranu jesen berba je grožđa po vinogradima u bližoj i daljoj zagrebačkoj okolici. Najvažniji dan u vinogradarskom kalendaru je Martinje, početkom studenog, kad se u tradicionalnom obredu krsti mošt, nazdravlja se uspješnoj godini i novome vinu koje će uskoro napuniti bačve, a sve se slavi velikom gozbom. Idealna je to prilika za dobar komad mesa u umaku od grožđa. Mlado sezonsko vino, u pravilu plešivički portugizac ili nešto rjeđe frankovka, tih dana pušta se na tržište da nam olakša pripremu za hladnije dane. Idealan par takvome vinu pečeni su kesteni, a kad oni zamirišu s uličnih štandova, mnogima je to i službena potvrda da je jesen stigla u grad na velika vrata. Martinjska pečena patka ili guska s kestenjem delikatesa je koja se ne zaboravlja. Kesten odjednom zavlada i gradskim slastičarnicama, ponajprije u obliku kesten-pirea sa šlagom, ali i kao zvijezda kremastih kolača ili sladoleda.

U slasticama će zablistati i ostatak jesenske voćne reprezentacije, kao što su jabuke, kruške, šljive i dunje. Klasici su štrudle i pite, a dunje se osim kao mirisna dekoracija ili punjenje za mesno pečenje mogu kušati i u starinskom desertu zvanom kitnkez. Šljive su svima najmilije u toplim knedlama, pogotovo s cimetom ili krušnim mrvicama zapečenima na maslacu, uz malo vrhnja sa strane. Svježe pripremljeni pekmezi od jesenskog voća kao stvoreni su za mazanje palačinki ili na carskom drobljencu. Vrijeme je i za orašaste plodove – naveliko se tuckaju upravo ubrani orasi i lješnjaci, bitan sastojak slatkih jela sve do sljedećeg proljeća. Orehnjača je upravo sada najslađa. Uza sve ostale ljepote i šarm zagrebačke jeseni, točka na i ipak je stol pun primamljivih sezonskih specijaliteta svih vrsta i oblika. U gradu koji se ponosi svojom gastronomskom baštinom i bogatstvom namirnica iz plodne okolice, godinu na izmaku sigurno nećete ispraćati gladni.