Bogatstvo tradicionalne domaće kuhinje jedan je od aduta živopisnih malih regija razbacanih oko Zagreba, a zimski jelovnik svojom ponudom doista prednjači. Kao prvo, tu je blagdansko razdoblje, kad se raskoš za stolom podrazumijeva. Osim toga, zimi ionako prija konkretnija hrana, da se lakše prebrode hladni dani i mračne večeri. To je vrijeme kad se ne broje kalorije, više se druži oko stola, a manjak svježih plodova iz prirode obilato nadoknađuju pučka snalažljivost i kreativnost u pripremi slasnih jela čak i u skromnim uvjetima. Ukratko, zima je doba za nesmetano uživanje u hrani.

Gosta se, naravno, dočekuje zdravicom. Samoborski bermet autohtoni je aperitiv, a oko Samobora i Jaske može se naći rakija od tepke, stare sorte kruške. Za početak, svaki će pošteni domaćin ponuditi domaće nareske, ponosno ističući njihovo podrijetlo. Svinjokolja je obavljena krajem jeseni, a zimi se uživa u njezinim rezultatima. Spremne su kobasice, čvarci, špek i ostale suhomesnate delicije. Uz to se kombiniraju proizvodi malih lokalnih sirana, ponajviše na bazi kravljeg mlijeka, kao sir i vrhnje te razne varijante čvrstih sireva, od kuhanog i škripavca pa do dimljenog i sira sa paprikom ili začinskim biljem. Povrće se sad nalazi ukiseljeno u teglicama ili u obliku raznih namaza. Svaki kraj ima i svoj slani prigrizak koji će rado iznijeti pred goste, na primjer rudarsku greblicu, copanjak ili vrbovečku peru.

Kad je vani hladno, svakom će pasati nešto „na žlicu“. Zimske juhe su u pravilu gušće i jače, stvorene da nas dobro zagriju. Nezaobilazne su juha od šumskih gljiva i juha od buče. Uz domaći kukuruzni kruh, već su same po sebi potpun obrok. No zvijezde stola su ipak glavna jela, a tu vrh čvrsto drže fina pečenja. Patka ili purica s mlincima svevremenski je klasik, a poseban sezonski specijalitet su pečena guska s kestenima ili svinjski medaljoni u umaku od vrganja. Čim temperature malo više padnu, na stol se vade buncek, dimljena pa sporo kuhana svinjska potkoljenica, i ozbiljnije kobasice, krvavice ili češnjovke. Omiljen zimski prilog je dinstani kiseli kupus, a uz njega ide i restani krumpir. Bezmesne varijante mogu biti hranjiva variva od graha, sa zeljem ili kiselom repom. Domaći rezanci ili trganci dobro će se spojiti s vrhnjem i špekom ili gljivama. A kako u šumama Turopolja ili Žumberka tartufa ima cijele godine, i zima je prilika da ih se kuša u nekoj već poznatoj ili pak novoj kombinaciji.

Na području slatkog, zima je vrijeme kad caruju jabuke. Prava, sočna domaća pita ili štrudla od jabuka okus je koji se ne zaboravlja. Od jednostavnih, lako dostupnih namirnica kao što su orasi, med, mak ili svježi sir nastaju ukusne orehnjače, makovnjače, slatke gibanice, palačinke, medenjaci i mnogi drugi tradicionalni deserti. Nakon slatkog zalogaja, priču će zaokružiti liker od višnje, borovnice ili oraha, možda i neko desertno vino iz vinogorja s područja Zagrebačke županije. Dakako, iz istih vinograda dolaze i suha vina koja mogu pratiti svaku fazu zimskog jelovnika. Mlado sezonsko vino portugizac najbolji je prijatelj pečenih kestena, a čest je izbor kod rustikalnijih jela. No tu su i brojna druga vina iz Jaske, Zeline, Moslavine ili okolice Samobora, od lagane kraljevine i osvježavajućeg škrleta, pa do kompleksnih plešivičkih pinota i rizlinga. Uz to, ponajbolji hrvatski pjenušci dolaze upravo iz okolice Zagreba.

Izlet u mirne krajeve zagrebačkog zelenog prstena, koja god da je prigoda, jednostavno mora završiti prepuštanjem užicima regionalne gastronomije. Bilo da izaberete planinarski dom, seosko domaćinstvo, tradicionalnu gostionicu ili pak restoran s Michelinovom preporukom, sve je podređeno poštovanju lokalne namirnice i njegovanju lokalne baštine. Zimi nema boljeg načina da se čovjek zagrije, zapečati stara i izgradi nova prijateljstva od gošćenja za stolom punim izvorne i iskrene hrane.